četvrtak, 23. travnja 2015.

Nekako teški dani ...

Nekako mi je sedmica brzo prosla da ni sama ne znam zašto ide tako brzo sve što je lijepo da kratko traje..

Svako jutro pa i ovo sam išla njoj kraljici mami kome drugom ako ne njoj,jutro i dan provedemo zajedno a već kada dođe 18 h ja moram ići drugoj kući xd ! Pomalo i smiješno a meni sve više tužno,danas mi se nikako nije išlo kući poželila sam da ostanem da spavam u blizini njenoj da osjetim ponovo tu sigurnost da ce sve biti uredu.Kada sam izašla iz avlije i krenula putem srce mi se steglo od neke tuge i želje za ostankom počele su mi suze ići,svi koji su me pogledali sigurno su se pitali sta je snjom zašto ide ulicom i plače..Jako mi je bilo teško poželila sam je iako je vidim svaki dan..Poželila sam i one razgovore u kasne sate,poželila sam da se isplačem pred njom da joj sve kažem što me muči zadnji par dana.Sve to sam poželila snjom.Nekako je sve lakše kada je ona tu i mogu podvrdit zasigurno da je uz nju sve lakse.Mnogo će mi nedostajati sledećih dana jer je neću vidjeti znam da ću stalno mislit na nju jer je ona dio mene! Život moj je ona.
Neko me je pitao kako ti nije mrsko svaki dan ići tamo - vamo ?
Odgovorila sam : Za one koje voliš ideš i preko svijeta !


 

Nema komentara:

Objavi komentar