Znam da ima par sati od kako smo pričali čula sam ti glas,ali kako si ? Već mi fališ.Najbolje smo prijateljice,ti i ja.Skoro svaki dan razgovaramo,savjetuješ me najboljim savjetima.Ima još neki stvari koji želim da ti kažem.
Prvo,hvala ti.
Hvala ti za sva žrtvovanja koja si napravila zbog mene.Znam da si se odrekla mnogo,mnogo stvari koje su ti bile važne kako bi mi svaku priliku pružila koju si ikako mogla.Stvarno to cijenim.
Nakon što sam se opustila i rekla ti svoje boli koje i danas dan bole,hvala ti što si me stavila na prvo mjesto uvijek pa i dan danas.
Hvala ti što me uvijek štitiš.Sada znam da je i sama pomisao da mi se nešto loše desi bila dovoljna da te dovede do suza i izavove grčeve u stomaku.
Hvala ti što si u mene usadila uvijerenje da mogu da postignem sve što zamislim i za šta naporno radim.Što si me naučila da ne postoji lak način i da je moja vrijednost vezana za mnogo više od toga kako izgledam ili kako odjeću nosim.
Hvala ti što si dobar uzor.Ti si jaka,strastvena,ljubazna i velkodušna žena i ja stalno težim da budem kao ti.
Drugo,žao mi je.
Žao mi je za svaki put kada sam te povrijedila nekim riječima.Sada mogu da zamislim kako je to moralo biti bolno.Razmišljanje o tome me rastužuje.
Žao mi je za svaki put kada sam te shvatila zdravo za gotovo.Razumijem da je teško biti roditelj,da ne dolazi uvijek sve prirodno i da na tome treba svakodnevno raditi.Znam da si nekad bila uplašena,zbunjena,pod stresom i pretjerano umorna.Hvala ti što misliš da sam ja toga bila vrijedna.
I na kraju,čestitam.
Čestitam što radiš najizazovniji posao na svijetu posljednih 18 godina.Pokazala si beskrajno strpljenje,beskompromisnu posvećnost i pravu,pravu ljubav.
S ljubavlju,
Ja.
Nema komentara:
Objavi komentar